Do zanimanja možete doći i iz doma svog


Demo e-učione

Otvorili smo za javnost zadatke i testove u Kartelo e-učionama. Testirajte svoje znanje!


 

Blog Ivica Kartelo

Blog Ivice Kartela je premješten ovdje: http://www.kartelo.org/blog/

Arhiva

Čekajući eure

10.12.2009.

Nećemo se ni okrenuti, a plaća će nam biti u eurima. Koliko će firmi do tad biti na nogama? Svaka firma koja do tad ne bude dobro upregla IT, neće više postojati. Euro će značiti da su svi izvoznici. I baka na tržnici, i brijač. GM je 38 milijardi dolara u minusu, Google je 5 milijardi dolara u plusu. To znači da GM nije ulagao u tehnologiju koliko je trebalo. Ali isto tako, to znači da su se fondovi okrenuli Googleu.

Kod nas su ovih dana propale neke trgovine, čak i one za koje bismo rekli da su u dobrim odnosima s tehnologijom. Veleprodaje su rezervne djelove za računala prodavale preko e-trgovine. Ali ne i računala krajnjim kupcima. Kad je potražnja bila velika, otvorili su nove prostore i zaposlili ljude, a kad je sad pala, otpustili su ih. Da li bi bolja taktika bila da su pritisak tržišta usmjerili na online prodaju, pa danas ne bi nikoga otpustili i niti jedan prostor zatvorili.

Ako mislite da je kod nas e-trgovina nemoguća, sjetite se 1997. godine kad je predsjednik vlade Mateša, otvorio prvu e-trgovinu kod nas, vlasništvo firme Perpetuum. U toj sam e-trgovini kupovao sve što se moglo kupiti. Jednom sam kupio softwarea za 20.000 kn. Posao je cvjetao. Od Perpetuuma ste mogli i kupiti aplikaciju e-trgovine i know-how za 800 USD. Ključ u ruke. Nakon par godina, Perpetuum se opredijelio za razvoj vlastitih aplikacija i prestao s online prodajom. Na žalost mnogih. Od tad do danas nisam potrošio niti lipe u domaćoj e-trgovini. Zašto se nije dogodio nasljednik Perpetuum e-trgovine?

GM i naša brodogradilišta, preživjet će samo ako netko u njih uloži tehnologiju. Roboti će variti, montirati, IT će distribuirati sve informacije. Ljudi će projektirati i biti inovatori te ulagati u kolektivnu inteligenciju u svojim microblogging mrežama.

Mnogi koji danas pišu tweetove i druže se na Facebooku, za nekoliko godina bi mogli biti nova imena u našem gospodarstvu, a prihod brojiti u eurima.

Lani je u Hrvatskoj bilo samo 2% firmi koje imaju web site. Do danas ja ne vidim promjene. Samo 2%! A koliko ih ima Web 2.0? Ima, ima. Ima Perpetuum, ima i Kartelo. Ima ih još, ali su danas slabo vidljive. A sutra?

Evo primjera dobre e-trgovine i odlične usluge kod nas: http://www.a1refill.com/. Danas sam dobio prvi put email od njih. Bio je tako sročen, bila je tako dobra ponuda da sam odjurio do njih i tamo u maloj trgovini zatekao trojicu u redu ispred mene, a peti koji je došao iza mene je bio na ulici.

Jeff Jarvis je novinar u New Yorku koji je napustio redakciju i dobru plaću prije pet godina. Posvetio se blogu. Kao naprednog blogera, primaju ga na posao profesora novinarstva na fakultetu. Nedavno je izdao i knjigu. Nada se da će njegov blog za par godina vrijediti 6-znamenkasti iznos. Ovih dana redakcije spašavaju svoje novinare tako što ih šalju na Twitter dok još primaju plaće, da pokušaju s blogom.

Na ovoj twitterovoj listi su najveća imena nekad gledanog CNN-a. Svi zajedno imaju 157 pretplatnika. Jeff Jarvis, jedna osoba, ima 32.383 pretplatnika.

Dok je u Americi otvoreni sukob Murdocha i Jeff Jarvisa oko pitanja kud idu nakladničke kuće i novinarstvo, kod nas novinari izlaze na ulice ne spominjući IT. Hrvatska blogosfera, twittosfera, facebooksfera i slične zajedno, su davno pretekle ukupni naš tisak po količini napisanog i pročitanog dnevno.

Prošlo je vrijeme mnogoljudnih firmi. Došlo je vrijeme mnogo firmi s 1 ili 0 zaposlenih. Masu zaposlenih, zamjenila je masa niša.

Preporučio bih svima koji joša rade i primaju plaće po uredima da otvore svoj Twitter, za početak.

ili...

Prije 20 dana veći izvođač radova mi je poslao čovjeka da popravi slavinu za vodu koja je kapala. 100 kn. Već tri dana opet kapa. Sad smo čuli da od pedikerke Vinke sin popravlja po kućama. Zvali smo ga. Može doći tek za 10 dana. To je jedan primjer koji pokazuje koliko nam niša još treba. Imamo puno nezaposlenih a malo niša. Ljudi već dugo raznose plin, to nam je svima drago. Ali što je s ostalim radovima u kući. Jedna niša može biti samo izmjena žarulja po stubištima i stanovima, jer mi smo vrh civilizacije po broju starijih osoba. Promjena jedne žarulje bi trebala iznositi 5 kn. To su niše! Uske specijalnosti, biti najbolji i biti toliko jeftin da nikome ne padne na pamet da ti pokusa preoteti posao. Google je išao toliko nisko s cijenom da je ona 0. I zato mu nitko ne moze konkurirati. Druga je stvar što ćete s uskom specijalnošću i malom cijenom dobiti cijeli grad i dobro živjeti.

Počnite sami nabrajati za koje bi sve posliće po kući platili 5 kn da vam ih ima tko napraviti. Vrijeme je izobilja, za razliku od ranijeg vremena nestašica. Na YouTubeu ima filmova u izobilju. Neke filmove pogleda 1 čovjek, a neke samo vlasnik. Ali i dalje je filmova sve više i više. Na Googleu je linkova milijarde milijardi milijardi i stalno pristižu novi. Zašto u gradu kao što je Split ne bi bilo 20.000 niša. Kartelo niša nudi 8 zanimanja i 200 tečajeva online. Tko smeta drugima ponuditi još 1000 zanimanja i 10.000 tečajeva. Jednog dana će u Splitu samo biti 1000 online škola kao što je Kartelo.

O poslićima (nišama) izvan grada da ne govorim. Neki dan je na pučini ispred Splita bilo usidreno stotinu brodica. Lovile se lignje. To je sto niša!

Tko danas bude specijalizirao više poslova ostat će bez i jednog. Jer, biti brz, spretan, okretan, jeftin, stručan i učinkovit na većoj površini može samo jako, jako uska specijalnost! A uska specijalnost znači da nas puno treba da popunimo sve te uske specijalnosti! Svi koji idete u tom pravcu računajte na IT! Puno vam može ušteda donijeti, a ušteda se pokazala kao najsigurniji prihod. Joža bi dodao i ovo: osim toga svaka vaša zarada uštedom ne stvara novi CO2, pa ste tako i okoliš-odgovorna niša.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiv

Prvi komentari na knjigu

8.12.2009.

I još: Twitter nije, da se na njemu zaradi, nije ni Facebook, "biznismeni" su na LinkedIn-u, zbog toga tamo nema diskusija (jer nitko nema vremena za diskusije, pa se zbog toga polaže toliko na veze i preporuke - nebitno tko je bio, samo da su velike brojke...) Socialni mediji (pa možeš i LinkedIn tako zvati, ako ti ne smeta nedostatak suštine) so za druženje i svatko, tko če pokušavat njihove člane u tome prevariti (i prodati jim nešto, što nema veze sa druženjem), biti če stigmatiziran kao "grebator"...
Marko Ivanišin, Maribor, FERI, Slovenija

Ideja da čitatelji mogu komentirati u knjigu te tako postati njenim djelom mi se čini izvanredna, i nisam još naišla na nešto slično. Upisivati komentare jedan po jedan, te knjigu slati u krug mi je zaista fantastično. Iz toga može nastati velika enciklopedija, velika zbirka komentara, razgovora, ideja, savjeta....trenutaka.. Profesor ima oko 160 sljedbenika na Twitteru, ako se ne varam. A opet, čini mi se, odaziv je mali. Pitam - zašto je tako? Da li bi učinak bio veći da je svakome ponuđena plaća za svaki upisani komentar? To naravno nije način, ali evo samo pitam za mišljenje; Kako motivirati ljude, kako ih potaknuti na stvaralalaštvo?
Danijela Tonković, Otočac

Apropo kolektivne inteligencije, nema informatičkog projekta koji nije ostvaren kolektivom. U najvecima, poput Interneta, Googla, Linuxa su sudjelovali veliki kolektivi. Napretka covjecanstva nema bez promjene kolektivne svijesti, koliko god da su pojedinci u pravilu nosioci svake promjene.
Petar, Split

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiv


Umjesto uvoda

6.12.2009. 19:00

Neku veče u onom westernu glavni junak je rekao: "Što nam vrijedi život, ako nismo pokušali. Znao sam na početku, sinovi moji, da nećemo naći vašeg brata, ali sam vas ipak poveo u potragu za bratom. Zašto? Samo zato da vam svojim primjerom pokažem da je pokušaj smisao čovjekovog života, pa i onda kad ne vjerujemo u uspijeh.

Da nismo pokušali, a vašeg brata više ne bude, pitali bi se cijeli život što bi bilo da smo pokušali. Patili bi radi toga što tada nismo pokušali. Uvijek biste mislili, možda bi naš brat danas bio među nama, da smo onda pokušali."

(James Stuart, 1965, kandidat za Oscara).

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiv

Globalno ili lokalno

5.12.2009. 18:00

Za sad poznajem samo proizvode koji su globalni, ne i usluge. Pod proizvodima mislim na software koji se isporučuje download ili kao SaaS (platforma). Usluge kao što je na primjer moja online škola, ne znam ni jednu da je globalna. Hrvatski globalni proizvodi za koje znam su Help Desk Polar firme Polar.hr, Document/Content management od firme Swing Software, GoHome tražilica nekretnina od firme GoHome.hr.

Što je zajedničko ovim proizvodima? Zajednička im je maksimalna fokusiranost i put: ideja, izrada, novac, sreća! A od ova četri zadnja pojma, novac su stijecali na dva načina.

Polar je počeo s lokalnim proizvodom: prvim i do danas jedinim hrvatskim uredskim paketom aplikacija. Tako zarađen novac u Hrvatskoj je investirao u izradu novog proizvoda HDP, ovaj put za globalno tržište. U Mreži je izjavio da plaća 5.000 USD Google AdWords/mjesečno, a danas kaže da je smanjio na 3.000 USD. Proizvodnju novih verzija radi teleworking metodom i otvoren je svima koji tako žele raditi u Polar timovima, plaćanje prema aukciji poslova. Stalno zaposlenih 0, ako ne računamo vlasnika.

Swing je davne devedesete počeo kao proizvođač izvrsnog knjigovodstvenog softwarea. Kasnije se stvorilo više firmi od kojih je jedna Swing Software. Novac zarađen na knjigovodstvu, uložili su u razvoj novih proizvoda, document/content management proizvoda baziranih na IBM Lotus Notes tehnologiji, ali i Microsoft tehnologiji. Zaposlenih 5, godine 2007. su ostvarili ukupni prihod 500.000$.

GoHome je najmlađa, ali i jedina hrvatska firma koja je uspijela dobiti novac od VC fondova. Osnivači firme pišu na Twiteru i pišu blogove u kojima možete sve saznati o njihovom putu. Izdat će i knjigu. Pratite ih.

Perpetuum mobile firma također ulaže u izvoz svog proizvoda iSite. To je sustav za upravljanje sadržajem (CMS). Počeli su krajem devedesetih s prodajom paketa WordPerfect, u jednom momentu čak i prvom lokalizacijom ikad u Hrvatskoj. Prodavali su pakete i ostalih proizvođača. Poznati su po prvoj e-trgovini u Hrvatskoj (1997-2000) čiju popularnost do danas nitko nije ni blizu dostigao. Koliko je meni poznato jedini su kod nas uspijeli steći kapital na domaćem tlu prodajom CMS-a.

A evo, sjetio sam se i jedne hrvatske globalne usluge. To je Ivan Krstić, 22, danas direktor sigurnosti u Appleu. Bloger. Pomogao je Marku napraviti Facebook, ali nije se vezao za Facebook. Napravio je najbolji antivirusni software na svijetu i pozvan u projekt prijenosnih računala za 100 USD za nerazvijene zemlje, na kojem je ostao samo godinu dana i povukao se. Godine 1997. je zajedno s Markom R. dobio poznatu nagradu 35 do 35 godina najboljih u IT. Uvršten je među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu u IT. Drugi je čovijek na svijetu u računalnoj sigurnosti. Ivan je počeo lokalno. Preko ljetnih praznika, kao srednjoškolac razvio je i programirao cjelovita softwareska rješenja za jednu zagrebačku bolnicu.

Škola E-92 zatvara sve svoje tradicionalne razrede 31.12.2005. i od tada je 100% online škola. Bavljenje internetom mi je donijelo posao u srednjoj školi, pa mi je prihod od online škole dopunski prihod. Zaposlenih 0. Vjerujem da će mi za koju godinu Online škola biti glavni prihod.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiv

Snaga slabih veza

5.12.2009. 16:00

"The Strength of Strong Ties" je naslov rada sociologa Davida Krackhardta. Potražite link na Google. Taj tekst su čitali svi studenti američkih fakulteta, kad je objavljen, prije 30 godina. Poruka rada je ova. Ljudi se druže na bazi puno varijabli koje su im jednake. Takve socijalne veze su jake. To su nam kolege s posla, obiteljski prijatelji, prijatelji iz djetinjstva. To su naše čvrste veze.

Međutim, baš zato što mi i naše čvrtse veze imamo toliko puno zajedničkog, puno je i redundancije (ponavljanja) u našoj mreži. Zato se naša slaba veza javlja kao most prema društvu s kojim se ne družimo, i baš u tome je snaga te slabe veze, jer nam donosi samo nešto novo, nešto što ne postoji u našem društvu.

Današnjim riječnikom socijalnog weba to bismo rekli ovako: što imamo više slabih veza to je kolektivna inteligencija našeg socijalnog weba veća.

U Motoroli komunicira preko interne microblogging socijalne mreže 7000 zaposlenih širom svijeta. Do sad su oni bili razbijeni u male čvrste veze po uredima i lokacijama. Sad su povezani i čvrstim i slabim vezama i nadaju se da im je takav IT donio puno dobra. Amerikanci se danas najviše prijavljuju u mreže Web 2.0, otvaraju svoje profile gdje god stignu.

Koriste se punim imenom i prezimenom, adresom stanovanja, telefonima i mobitelima. Europljani su tu puno suzdržaniji i debelo kasne za Amerikom. Da li otvarati svoje profile sto vise ili ne? Za amaerikance te dileme očito nema.

Za nas koji nismo čitali The Strength of Strong Ties još prije 30 godina, dilema je prisutna. Pročitajte sad taj rad. Možda poslije toga otvorite svoj Twitter, LinkedIn, Facebook, ili neki stoti račun. Možda. Ne ide to preko noći.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiv

Blog

4.12.2009.

Web log = Blog. Blog je počeo kao dnevnik na Web-u. Danas je blog vlastita niša u kojoj smo "sam svoj novinar". Blog je danas najrašireniji poduzetnički pothvat na Internetu. Načini zarade su od BlogAds, Google AdSense, sponzora, drugih reklama, donacija, gaža za predavanja, konzultacija, ponuda za druge poslove trajnije ili manje trajne, ali i pisanja knjiga o iskustvima pisanja bloga ili na teme o kojima pišu u blogu. Sve više je firmi koje traže pisce blogova u stalni radni odnos, ili sami autori blogova su i vlasnici firmi koje podupiru s blogom. Godin je od blogova napravio knjigu, a ja izdajem godišnje po jednu knjigu "Marketing bez budžeta" u kojoj su moji blogovi napisani te godine.

Evo što kaže Jeff Jarvis o svojim izvorima prihoda:

Izvori prihoda 2007. godine Bruto prihod 2007. godine u USD
Blog: Buzzmachine.com 13.855 (4.450 od Google, ostalo druge reklame)
Pisanje bloga dovelo me na radno mjesto:
Profesor novinarstva na City Universiti of New York 90.000
Konzultacije i "gaže" za predavanja "worth a few times that in good times"
Ugovor za knjigu WWGD? "worth about double those 'gigs'" Otprilike dvostruko kao one "gaže" za predavanja.
"Za nekoliko godina moj blog će vrijediti sedam znamenkasti broj."
"Moji troškovi za deluxe hosting godišnje su 327$."

Moji direktni prihodi od pisanja bloga su zanemarivi, jer mu i nije namjena direktna zarada. Blog sam namjenio povećanju broja ciljanih posjetitelja siteu moje škole Kartelo. Dok sam nastavke pisao vrlo, vrlo neredovito, i po mjesec dana razmaka između njih, moj blog je pao na 30-o mjesto top ulaznih stranica na moj site. Kako sam prije sedam dana u akciji "Twitter" počeo pisati dva bloga dnevno, iako je akcija trajala samo tri dana, sad sam pogledao u Google Analitics: moj blog je na drugom mjestu po broju ulaza na site (landing page)! Prva je Home Page. I sad se odmah oštrim da prestignem i Home Page.

Godinama sam pisao na svom siteu detaljne iznose zarade naše Online škole po mjesecima, iz godine u godinu. Tad nije bilo Twitera pa da čujem odmah i mišljenje svojih pratitelja o tom potezu, a nije bilo povratne informacije na tu temu. Da li je dobro iznijeti svoje zarade od interneta ili ne? Kad sam objavljivao, mislio sam da je dobro. Mislio sam da je to jako poučno za posjetitelje. Internet je javan. Vidite model poslovanja, ali ne vidite financijsku stranu. I onda razbijate glavu da li je to i to dobar posao, da li se isplati, ili je možda onaj drugi bolji, ili niti jedan nije dobar.
Ne.

Od interneta se još ne živi. Nigdje u svijetu. Vidite to i iz gornje tablice Jeffa Jarvisa. Ali također vidite da mu je internet donio poziv da radi kao profesor. I da je perspektiva odlična. I meni je moj rad na internetu donio poziv da radim u Graditeljskoj, obrtničkoj i grafičkoj školi u Splitu. Kao Jarvis, i ja mislim da je perspektiva moje Online škole odlična. Firmi Polar internet služi za marketing i distribuciju svog softwarea Polar Help Desk. Svi koji imamo prihod, imamo ga od našeg proizvoda ili usluge, a internet nam samo služi za distribuciju. Distribucija, marketing, prijatelji, kontakti - to su ogromne, ogromne povlastice IT-a. Financijsku korist ćemo imati samo ako te povlastice implementiramo u svoj proizvod, svoju uslugu. Za koju godinu će nam naši kupci plaćati u eurima. Tog trena ćemo svi biti "izvoznici". Koliko će firmi to dočekati na nogama? Samo one koje dobro, dobro iskoriste IT.

Mnogi današnji blogeri će imati koristi od tog procesa spajanja firmi i tehnologije. Danas iskoristiti tehnologiju znači poduprijeti svoju firmu s blogom i twiterom. Firma mora postati Firma 2.0. Firma mora imati microblogging mrežu za aktiviranje svoje kolektivne inteligencije. Sve će to za mnoge firme biti nedostižno. Bit će preskupo. Danas je besplatno. Jasno da je danas besplatno kad su korisnici IT-a pretežno studenti i učenici koje hrane roditelji ili stipendije.

Lako im je biti na Facebooku, Flickeru, YouTubeu, Twitteru, Googleu kad su siti i nemaju obitelj o kojoj oni brinu. Sutra, firme koje ih budu zapošljavale da im pišu blogove, programiraju, dizajniraju, tweetaju, snimaju filmove, izrađuju Flash ili Silverlight animacije, morat će im osigurati plaće dostatne za život njih i njihove obitelji. A tad će se plaćati i Facebook i Twiter i Google ili druge platforme koje će doći. Ništa više neće biti besplatno.

Sve što je danas besplatno je sponzorirano, donirano ili plaćeno reklamama. Hoće li te online reklame biti vječni izvor prihoda? Mogu li one sve nas hraniti? Ne mogu. Nekad su TV reklame bile jako uspiješne, a danas su na svom kraju. Tako će biti i s online reklamama. Na Facebooku ćete pitati prijatelja, a ne se osloniti na reklamu s desne strane. Pitat ćete Twitterosferu. U Park sam ugradio ove linkove: Pitaj sve, Pitaj prijatelje, Pitaj članove tima, Pitaj admina. To su mogućnosti jedne mikro mreže. A tu su još divovi poput Pitaj Google, Pitaj Facebook...

Tko onda već danas prodaje? Je, prodaje Google AdWords, prodaje AdSense, i drugi slični, ali najviše prodaje "od usta do usta", komunikacija!
Plaćamo struju, plaćamo telefon, vodu, internet, film na zahtijev. Svaki mjesec. Godinu. Cijeli život. Sutra ćemo plaćati Google, Facebook, Twitter, YouTube. Moju Online školu već plaćate. Kad bi ovog trenutka Google, Facebook, YouTube i Twitter počeli naplaćivati svoje usluge, svi bi te usluge i plaćali. Ili točnije, svi bi bili sretni da sebi mogu priuštiti takve usluge. Bez tih usluga nema IT-a.

Cjepivo za svinjsku gripu je imalo odličnu reklamu. Međutim, od usta do usta na Facebooku zaustavilo je prodaju tog cjepiva, a na tone ga se baca.

I sad zamislite firme koje će sve morati platiti: pisce blogova, sve IT servise, pisce tweetova, web dizajnere, razvojne inženjere, web aplikacije, konzultante, web psihologe, web sociologe, web liječnike...

I to će moći sve one firme kojima kupci budu plaćali u eurima. Moći će ili ih neće biti. Mnoge su firme morale odgađati svoja ulaganja u IT. Neke su planirale ulagati ove 2009 godine. I baš tad nastupi ova kriza. Rizik je ne ulagati u IT. Ogroman rizik. Najveći rizik.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiv

Microblogging KarteloPark

26.11.2009. 21:49

Ovog ljeta smo u školi Kartelo napravili prvu beta verziju microblogging aplikacije KarteloPark. Koristimo je ja i moji učenici kao Virtualni tehnološki park i pokazala se odličnom. Naši blogovi su naši projekti oko kojih formiramo timove. Svatko može pokrenuti projekt i svatko može birati u koje će se projekte uključiti.

Aplikaciju KarteloPark možete besplatno skinuti ovdje i slobodno je koristiti i nadograđivati.

26.11.2009 22:44

Godin u svom predavanju na Ted-u kaže: dovoljno vam je 1000 "followers" pa da dobro živite od Weba. Microblogging se u mom kratkom iskustvu pokazao vrlo korisnim na hrvatskom jeziku za male namjenske družine. Kad nastupate na engleskom na Tweeteru i slično, vi nastupate globalno. Vi se držite one rečenice Stanislava Prusca: "Recite mi jedan valjan razlog zašto ne ponudite projekt na engleskom jeziku." Ali tada zaboravljate i ono drugo pravilo, da treba imati svoju nišu. A Hrvatski jezik je jedna odlična niša na našem putu prema vrhu!

U prilog niša ide i podatak da microblogging tako brzo raste! Možda je upravo microblogging odgovor na naše pitanje "Tko poslije Tweetera?".

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva

EU fondovi nas mole da uzmemo poticaje

26.11.2009. 20:21

Upravo sam prisustvovao jednom predavanju i razgovoru o drugom natječaju za dobivanje poticajnih sredstava za projekte na fakultetima i institutima (IPA IIIC). Postoji i treći krug, a rezultati će se znati krajem iduće godine. Poslovni anđeli, EU fondovi, ili oni fondovi oko Stenforda u Americi koji su financirali Google, da spomenem zadnjeg najpoznatijeg, daju novac na isti način. Koji god se natjecatelj premišlja isplatili mu se ili ne isplati jer utrošit će vrijeme i sredstva u pripremu projekta i izradu prototipa, a možda ne dobije sredstva, neka se i ne natječe.

Pokušajte sebe zamisliti kao poslovnog anđela koji želi dati svoj novac za neki projekt. Natjecatelji prezentiraju svoje projekte, vi sjedite u prvom redu i gledate. O čemu mislite? Kojim očima gledate? Što će biti presudno u vašoj odluci! Reći ću vam. Pobijedit će entuzijazam predlagača! Ma kakav projekt bio, ukoliko primjetite i najmanje kolebanje predlagača, okrećete pogled na sljedećeg.

Student i studentica na Stenfordu su napravili rutere i ponudili ih fakultetu. Fakultet im je rekao da se ne bavi businessom. U svojoj studentskoj sobi su radili te svoje rutere i došli do mjesečnih narudžbi 300.000 $. Tad im je na vrata pokucao businessman i kupio i njih i sobu i rutere. To je firma Cisco, a godina 1998.

Majka Larrya je i danas ljuta na svog sina što nije doktorirao na istom tom Stenfordu. Tijekom rada na doktoratu, Larry je upoznao Sergeja. AltaVista im nije bila dobra pa su oni napravili bolju tražilicu. Profesor je javio svom prijatelju bankaru da ima dvojicu entuzijasta. Bankar ih je primio i pitao "Kako mislite zarađivati s tražilicom?". Oni su odgovorili "Pojma nemamo." bankar im je ipak dao 25 milijuna dolara. Kad su pitali bankara, zašto im je dao novac u vrijeme kad nitko na svijetu nije mario za tražilice, a kamoli pomislio da se s njima može zaraditi, bankar je odgovorio: "Ma bili su mladi i tako razigrani i ushićeni s tom svojom tražilicom da sam ostao bez riječi i jednostavno im dao novce."

Ma ako autor projekta ne lebdi bar pola metra iznad zemlje, tko će? Zar bi onaj koji daje novce morao biti više oduševljen vašim projektom od vas? Taj film nećete gledati. Opskrbite se s puno balona i letite, letite, visoko, visoko! Ako je iskreno i stvarno, novac je vaš.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva

Prije će se utopiti plivač nego neplivač

25.11.2009. 11:55

George Chuvalo je neki dan na Zagrebačkom aerodromu izjavio: "Udario sam Cassius Claya u jetru. Nakon meča Clay je završio u bolnici, a ja sam sa ženom otišao u kino. I sad vas ja pitam tko je tu pobjednik."

Biti prvak svijeta u boksu znači primiti najviše batina. Biti prvak svijeta u skoku u vis, znači primiti najteže udarce upravo u toj disciplini, što smo svijedoci u slučaju Blanke. Biti Janica u skijanju znači izdržati najveće moguće patnje u skijanju. Kad je Janica onaj put onako teško pala, Ante Kostelić je ovako komentirao: "Svi su plakali, osim mene. Ja nisam plakao jer sam od prvog dana znao i govorio da su ovo gladijatorske igre, doslovce, pune krvi i stradanja baš kao i u gladijatorskoj areni. Znao sam što radimo i s čim imamo posla."

Zašto bi u businessu bilo drukčije?

25.11.2009. 19:18

Ako ste boksač u teškoj kategoriji, vaši protivnici imaju jednako teške udarce kao i vi. Zato će boksač maksimalno moguće trenirati, kako bi bar dao jednak broj, jednako teških udaraca, kao što će ih i primiti. A onda tražite posljednje moguće mrvice resursa (vrijeme, treneri) kako biste dali jedan udarac više.

Što su u boksu udarci, to su u businessu rashodi!

Ukoliko vaša firma ima ukupni prihod milijardu kuna, vaša konkurencija ima također milijardu kuna. Zbog toga ćete vi angažirati sve svoje resurse da biste ostali na nogama. Što mislite gdje će biti utrošeno onih 5 milijardi čiste dobiti koju je ostvario Google? U inovacije naravno. Što mislite zašto je Google dao onoj dvojici mlađih od sebe 1,6 milijardi dolara za YouTube? Zato što ga danas ne bi bilo da nije dao.

Pitam se zašto ljudi za nekoga kažu "On je bogat." To mnogi kažu za one ljude koji se u novinama slikaju na svojim velikim jahtama, koji se u novinama prikazuju kao jako bogati ili voze aute i imaju velike kuće. Vjerojatno zato što novine prikazuju samo aktivu. Pasiva se ne vidi. O tome nitko ne govori. U knjigovodstvu su dva stupca, duguje i potražuje. Da li su ta dva stupca jednaka po iznosu? O tome ne znamo ništa. Kad to saznamo, onda je to samo u trenutku kad je car ostao gol.

Ipak, većina ljudi je zadovoljna svojom nišom i u njoj se osjeća pobijednikom, a manje se čuju takvi valjda radi opreza da im konkurencija ne poremeti to veselje.

Šteta što je tako. Baš me zanima kad bi svatko svoju aktivu i pasivu jasno istakao kao svoju poslovnu prednost. Mnogi mali o tome i razmišljaju kao svojoj promidžbi, jer ma koliko mali, oni su u plusu, ostvaruju dobit! Ali su u dilemi kako će ljudi prihvatiti apsolutne vrijednosti, koje su vrlo vrlo skromne. Hoće li ljudi cijeniti jednu kunu zarađenu programiranjem web aplikacija, kao milijun kuna zarađenih prodajom automobila (dok je ta prodaja bila odlična), ili neće obraćati pozornost na djelatnost, već samo na suprotstavljene iznose 1kn - 1 milijun kuna! Da li bi ljudi više trgovali dionicama jednog web studija ili dionicama jednog lanca trgovina namještajem, ili dionicama jedne građevinske firme? Jedne "opeka i mort" škole ili jedne online škole? Ne znam. Ne znam jer na burzi nema online škole niti web studija. Ukoliko moja Škola izađe na burzu, bit ćete prvi koji ćete saznati.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Otkrit ću vam najveću tajnu o uspijehu

24.11.2009.

U roku 24 sata sam u stanju učiniti SEO (prilagodbu stranice za tražilice) svake stranice da bude broj 1 na relevantnoj Googleovoj listi. Govorim o novim stranicama, prvi put objavljenim, koje tek trebaju biti posjećene od strane Googlea. Sve to za 24 sata. Od rođenja do prvog mjesta za 24 sata. Možda će netko od vas reći da to može i on. Odlično. Drago mi je. A da li može ovo?

Ako me sad 100 vodoinstalatera iz Splita upita mogu li njihove web stranice staviti na prvo mjesto, moj odgovor će biti, mogu. Kako može svih 100 vodoinstalera iz istog grada biti na prvom mjestu u tražilicama, kad je njih 100, a prvo mjesto samo jedno? Eeeeeeeee, zato i je ovo što ću vam otkriti najveća tajna o uspijehu. Da ih je i 1000, meni svejedno, svi će biti prvaci, pobijednici na listi.

Tajna glasi ovako. Ako postoji 1000 vodoinstalaterskih firmi, obrta u Splitu, to znači da imaju i posla. Ako imaju svi posla, znači da imaju svaka svoju nišu. I eto mog odgovora. Ja ću svaku nišu učiniti prvom, jer to ona i jest. Svijet je iz masovne proizvodnje prešao u masovne niše. Više nema velikih tvornica s desecima tisuća zaposlenih, nego ima na tisuće malih niša. Umjesto masovne proizvodnje, mi imamo, mislim i na cijeli svijet, imamo masu niša.

Nije još kraj. Sad dolazi ono glavno. Poučeni gornjim primjerom web stranica i kako svaka može biti i pobijednica, dolazimo i do vlasnika web stranica. Do ljudi. Iz tog proizlazi da svaki čovijek može stati na pobijednički pijedestal. Kako ću ja pobijediti Blanku Vlašić? Lijepo. Ona je prvak u skoku uvis, a ja sam prvak u online školovanju. Kako će biti prvak žena koja radi 8 sati dnevno u maloj parkirnoj kućici za minimalnu plaću? Vrlo lako! Jer ona već jeste prvak ukoliko joj porodica nije gladna, žedna, promrzla, a djeca idu u školu. Uz to, ona stigne i pjevati u zboru subotom poslije podne. Mate je imao puno bolju plaću od nje, ali mu je gazda propao i ostao dužan, pa je Mate sad bez posla. Kao i kod dionica, treba život gledati kroz poruku poslovice "Na kraju se broje mrtvi." Dobra je i ova: "Nije bogat onaj koji puno ima, nego onaj kome malo treba."

Ukoliko čovjek vjeruje svemu što vidi, zavidi ljudima na TV, ili tajkunima, ili političarima, ili pjevačima i sportašima, ili bilo kome za koga on misli da je bolji ili da mu je bolje, tad će takav čovijek biti uvijek na začelju, jer ma kako visoko letio, uvijek će biti onih koji lete više i to će ga činiti nesretnim. Svi imamo svoje prvo mjesto. Ono nas čeka čim se rodimo. Zato i jesmo različiti. Da smo isti, ne bi bilo ove tajne. Bio bi samo jedan prvak. Ovako smo svi prvaci.

A sad će netko reći, a što ako cijeli život ne otkrijemo u čemu smo mi to najbolji, za što smo talentirani. Za mene ne postoji talent i jednom ću pogledati kako je uopće nastala ta riječ. Jer ta riječ nema nikakvog uporišta u razvoju naše civilizacije. Zamislimo samo našu zemlju do 1950. godine. 100% agrarna. Svi su seljaci. Nitko nema plaću, nema mirovinsko, socijalno. Ako godina rodi dobro, ako ne rodi, imat će o čemu pričati onaj tko preživi. Ako je tako bilo mojim djedovima i bakama, onda je ostalim mojim daljim precima bilo samo gore. Zamislite panoramsku sliku tih naših seljaka predaka. Ima li tu mjesta za riječ talent. Upravo sam se nasmijao.

Riječ talent se pojavila u novije vrijeme. Stigla nam je s radiom i TV. Oni koje smo vidjeli na TV su bili drukčiji od nas, istaknuti, boldirani, oni su bili talentirani. I tako je počelo.

A treba samo uhvatiti i raditi.

Za što je talentirana žena koja čisti ulicu? A ipak je prvak!

Svaki čovijek se rodi kao prvak i umre kao prvak. Šteta što to neki sebi ne priznaju.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Vlak

24.11.2009.

U našoj civilizaciji je vlak ostavio za sad najdublju brazdu. Možda zato što je to bio sudar ekstremno različitih tehnologija. Zaprežna kola i vlak. Indijanci, luk i strijela i vlak. Zane Grey u svakoj knjizi spominje vlak, a jednu cijelu je posvetio izgradnji transkontinentalne pruge u Americi 1865. Prvi vlakovi se grade u Engleskoj još krajem 18 stoljeća. Koji je to sudar civilizacija! Tolstojeva Ana Karenjina se baca pod vlak. Avanture putovanja Orijent ekspresom. Samoborček. Rera. Ćiro. Vlak bez voznog reda. Narod je zavolio vlakove. Baka bi ušla s dvije pletenke rakije na jednoj stanici. Čašice bi išle na jednu i drugu stranu po vagonima. Na sljedećoj bi stanici baka izišla s praznim bocama, a punim naovčanikom. Sve se to događalo u 5 sati u jutro kad je lokalni vlak bio pun ljudi. Vlak koji pušta paru, zviždi, uspuše se uzbrdo, i poleti nizbrdo, pored rijeka, kanjonima, pored šuma, je tehnoogija jednako romantična našim bakama kao i cvijet ili ta priroda kroz koju vlak prolazi. 1901. godine, za samo dvije godine, napravljena je pruga s dva tunela, od Splita do Sinja. U vlaku su ljudi razgovarali, zaljubljivali se, radili.

Današnji srednjoškolci imaju Facebook, Google, Twitter, Flickr, Blog, YouTube. Čude se i oni svemu tome. Sa strahom i podozrenjem ulaze u to. Isprobavaju. Počinju pomagati roditeljima u poslu. Druže se preko Facebooka s gostima i pokušavaju osigurati što više stalnih turista sebi i svojima. Pobijeđuju na Talent showovima, a onda stvaraju svoje društvo na alatima Web 2.0, nude usluge plesa, pjevanja na dječijim rođendanima, svadbama, priredbama. Na Web 2.0 se ljudi upoznavaju, zaljubljuju, dogovaraju vjenčanja.

Današnji srednjoškolci će pamtiti ove dane po Web 2.0. Njihovi Ćiro, Samoborček, Rera su Google, Facebook, Twitter, YouTube, Flickr. Sad sam se nasmijao! Nasmijala me pomisao na roditelje koji viču: "Ma što više radiš za tim računalom!" Kao da je računalo samo za nešto raditi. Računalo je novi svijet, nova paradigma života kako bi to rekli kad želimo ostaviti dojam.

Budite drugi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Komentar 1:
5.12.2009. 18:49, Josip Kumerički

Ivice, Odogovor na vaš Blog o temi vlak. Ovako je izgledala "Samoborka" 1961-62g

Samoborka 1961. godine

Ja sam došao 1968 godine. Ovaj vlak je građen 1901 g do Zagreba kada smo imali mađare kao Vlast. Dakle podhvat je stvoren s francuskim kapitalom, njemačkim inženjerima i hrvatskim kočijašima koji su dovozili pjesak za prugu. Vlak zvan Samoborček je bio "motor" života i za seljake i za industriju koja se tada rađala u ovom djelu Hrvatske.

Kada smo 1979 godine ukinuli taj vlak onda sam zaključio da socijalizam nije napredan sustav, jer je neki birokrata rekao kako valja imati autobuse i kamione koji bliže dovode putnike i robu u odnosu na vlak. Sada su mnogi činovnici pobrali lovu za studije transporta oko Zagreba gdje se tvrdi kako je vlak energetski povoljnije rješenje nego autobusi. Navodno je studiju radila neka grupa stručnjaka iz Velike britanije.

Priča je žalosna za mene koji sam se s Đuroom upoznao u Samoborčeku i za kojim svi plaćemo. Bojim se silnih studenata koji studiraju pretežno pravo, ekonomiju, politologiju kojima su nejasne stvari glede energije, i tehnike žele biti upravitelji svega i svačesa oko nas

 

Nestašica adrenalina

23.11.2009.

Svi se slažu u jednom - pokrenite online projekt bez odlaganja. Bit ću još precizniji: nemojte najprije prespavati jer će vas sutra proći volja od tog projekta. Ako ste dobro fokusirani na jednu stvar, krenite i na tome radite i radite, gradite autoritet, budite najbolji. Nemojte se dati zavarati onim što trenutno vidite na Webu. Puno blogera, puno Twitteraša, svi imaju web site, svi imaju Facebook račun. Riječ je o šačici entuzijasta. Kamo sreće da je tako kako se vama čini da je.

Posao za računalom, ako niste knjigovođa ili na nekom šalteru, je usamljenički posao i pored svih Web 2.0 alata za druženje. A vi se trebate prisiliti raditi za svoju firmu u svom domu, možda i u piđami, isto kao da vam je šef u susjednoj prostoriji. Ideje nastaju u trenu, ali ne bez veze s vašim aktivnostima, vašim učenjem, interesima, vašim radom. Ideje također imaju svoje plodno tlo. To tlo je vaše znanje, razmišljanje, školovanje, želje, a najviše vaš adrenalin.

Ljudsko tijelo proizvodi adrenalin kad smo u nekoj opasnosti. Ukoliko je opasnost brza i iznenadna, i tijelo reagira isto tako. Adrenalin je naš "zračni jastuk" koji se otvara puno brže od onog jastuka u automobilu.

Opasnost, strah, adrenalin. Generacije prije nas su pokretane strahom za svoj opstanak. Glad, ratovi, neimaština, loše godine, bile su stalne prijetnje na koje su oni reagirali refleksno. Suprostavljajući se tim nevoljama, oni su imali i svoj životni put ispunjen radom i trudom, koliko god su mogli i umijeli.

Danas je mnogih opasnosti nestalo. Sve je nadohvat ruke. Daljinski upravljači su tu. Četkica za zube je na motor. Roboti rade sve za nas. Nismo ni primjetli kad su nas potpuno okružili. Tko danas vidi poštara, a ako ga i vidi tko ga pita ima li što za mene. Na Internetu je milijun robota koji za nas stvaraju nova okruženja. Najučinkovitiji robot na Internetu je Google, koji je samo u 2008. godini ostvario prihod od 20 milijardi dolara. S koliko zaposlenih je to ostvario? S 20.000 zaposlenih! Prihod je jedno, a dobit je drugo. Google je ostvario 5 milijardi čiste dobiti, a GM-ova neto dobit je MINUS (-) 33,5 milijarde dolara. Koliko bi to ljudi trebao zaposliti GM da ostvari +5 milijardi neto dobit, ako ih sad zapošljava 243.000! Dakle samo u jednoj državi imamo takav kontrast kao što je GM i Google, a kakvi su onda kontrasti u cijelom svijetu. Google je samo bolje iskoristio tehnologiju. Još samo prije nekoliko godina nije bilo Googlea i tih 20 milijardi je završavalo u blagajnama GM-a.

Robotizacija je jako jako blizu 100%-tnoj! Ona stvara veću dobit a time i više prostora za socijalnu pomoć i ukupno gledano sve više daljinskih upravljača.

Čovjek je gurnut u prostor u kojem je robotizacija nula i uvijek će biti nula. To je prostor cjeloživotnog učenja kao radnog mjesta. Radna mjesta za ljude su jednostavno takva na kojima primaju plaću zato što svaki dan uče na radnom mjestu. Zaposlenici Googlea 20% radnog vremena rade što žele, a 80% uče! Od Googlea svi imamo što naučiti. I postolar, i vodoinstalater, i učitelji i menadžeri, i liječnici i gradska čistoća!

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Bez čega danas ne možemo na Internet

22.11.2009.

Možda u Americi i kućni ljubimci imaju svoje web aplikacije, ali u Europi to nemaju još mnoge i mnoge firme. Razvoj tehnologije je oduvijek jednu državu skidao s trona, a postavljao drugu. Tako je Španjolska izgubila primat u svijetu uoči početka industrijskih revolucija, a Engleska gubi svoj primat u informacijskom društvu. Iako se EU nadala do 2010. godine stići i prestići USA u ICT industriji, to se nije dogodilo. EU je iza Amerike, a Hrvatska iza EU po udijelu ICT u poslovanju firmi. Lanjski podaci za Hrvatsku glase: samo 2% hrvatskih firmi ima web site. Po mojoj prosudbi nismo se makli u proteklih godinu dana. Provjerite i sami. Napišite deset imena firmi pored kojih svaki dan prolazite na posao i provjerite koliko ih ima web stranice. Dva posto!

Danas web site mora imati ne samo bazu podataka nego i socijalnu komponentu. Baze podataka su nezaobilazne radi ova tri glavna razloga: ekonomičnijeg ažuriranja sitea, tražilice sitea i analize poslovanja pomoću upita i funkcija baze podataka. Socijalnu komponentu site mora imati zato što su online kupci naučeni pročitati mišljenje drugih kupaca i tamo gdje tog mišljenja nema oni neće kupovati. Naš turizam je odlična niša za socijalne web siteove. Svaki i najmanji sustav za upravljanje sadržajem (CMS) treba ponuditi gostu mogućnost komentiranja, spoja preko Skypea ili IM-a s vlasnikom apartmana, a da i ne govorim o umreženosti s Facebookom i Twitterom. Otvarajući te kanale, vi tražite kupce, stalo vam je do svakog pojedinačnog kupca, borite se za kupca. Bez tih kanala vi ste oholi ili slijepi prema svemu što se danas događa, jer poslujete na staromodan način, a taj je da pasivno čekate da vam Google dovede kupce, da kupci vas pronalaze, da se oni trude, a vi niti malo.

Primjeri dobrih socijalnih sustava kod nas su Ptičica i Trosijed. Šteta je što ti siteovi nisu namjenjeni turizmu! Svaki vlasnik apartmana da tu može objaviti slike svog apartmana, cijene, napisati ponudu, a gosti svoje komentare. Rang liste koje bi se generirale iz baze podataka kreirale bi vjetar u svačija jedra. Netko je najbliži centru, a netko plaži, netko je najjeftiniji, a netko najskuplji, netko je mirniji, a netko bliže zabavi. Podaci iz baze izvučeni u sortirajuću tablicu kao što je ova, osvojili bi vaše posjetitelje. Svaki apartman, svaki komentar, svaka slika jednim klikom da može doći na Twitter ili Facebook ili Digg i drugdje na Web 2.0. Danas je sve više onih koji žele podijeliti sa svojim "followersima" svaki "svoj" sadržaj. Pronašli ste dobar hotel u Brusselsu. Vi to odmah dijelite s vašom mrežom samo jednim klikom na ikonu Twittera ili Facebooka. Vaša mreža i je zato vaša, jer njeni članovi rado čitaju vaše poruke i šire ih dalje, ali kao vaše. Tako vaš link postaje brojniji u mreži i kao takav posjećeniji, pa onda i bolje rangiran na tražilicama, a svatko tko dođe prvi put na vaš Twitter vidjet će i link prema vašem siteu i kliknuti na nj. Eto čuda mreže! Vi ste proslijedili svojoj mreži link jednog hotela u Brusselsu, a porasla je posjeta vašem siteu.

Krug se zatvara kad kažem da morate voditi računa koje sadržaje prijavljujete svojoj Twitter mreži. Ali o tome u posebnom tekstu. Jer nikad ni jedna tehnologija prije Twittera nije bila tako uspiješna u dovođenju kupaca na vaš site! Twitter je tu naprosto nevjerojatno pozitivno otkriće. SEO i SEM nisu Twitteru do koljena! A Google sve to potiče i sve je jači jer od samog početka on živi od mreže, od linkova, od klikova. Njemu je svejedno koliko će godišnje rasti Facebook (45%) a koliko Twitter (1350%), jer Google je uvijek na vrhu vala, na vrhu mreže. Kad bi Internet bio vatra, a Twitter, Facebook i ostali pojedina drveta u toj vatri, onda bi Google bio vjetar koji raspiruje tu vatru. Pojedine male vatre spajaju se u jedan veliki plamen i upravo se to sad događa s Twitterom, Facebookom, YouTubeom, Blogovima. Međusobno se povezuju. Ovaj moj blog ću samo s nekoliko klikova plasirati na sve moje mreže, a napravit ću da to mogu učiniti i svi moji posjetitelji.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Web stranice nisu to što mislite da su!

15.11.2009.

Sve što danas vidite na svojim ekranima kad se spojite na Internet su baze podataka. Vi ste mislili da su to web stranice? Možda su u početku i bile. Danas to sigurno više nisu. To što vidite na svom ekranu, dok surfate Internetom, su forme i rezultati upita. Forme i Upiti su nešto što ste naučili u mojoj knjizi Access još 1993. godine. Te godine sam napravio, za Škole E-92, Access aplikaciju "Računi":

koja mi i danas služi za izdavanje računa, samo preko Interneta, i danas na Web-u ona izgleda ovako:

I sad vas ja pitam, dali je to web stranica ili je to baza podataka? Nisam ništa mijenjao. Sve je ostalo isto. Može li relacijska baza podataka u Accessu na našem računalu biti nešto drugo kad ju stavimo na Web? Naravno da ne može. Baza je baza ma gdje bila.

A da se s bazama na Internetu može jako dobro spojiti kraj s krajem, najbolji su dokazi ove baze podataka na Webu: Google.com, Facebook.com, Twitter.com, Amazon.com... vjerojatno svaki _.com kojeg posjećujete, a na kraju krajeva ni moja baza E92.hr nije za baciti!

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Inovatori uzbrdo, ostali nizbrdo

4.11.2009.

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Samo godinu dana nakon građanskog rata, 1865., američka vlada donosi odluku o izgradnji transkontinentalne željeznice. Radi se ubrzano na spajanju dviju obala. Tada još nema Dow Jonesa, industrijskog indeksa na burzi, nema ni burze. Prema podacima na Internetu, Dow Jones je počeo 1896. Do velikog sloma dionica, 1930. godine, narastao je 10 puta, na 400 bodova. A onda se sve srušilo. Ponovo se vratio na tu vrijednost tek 1955. Trebalo mu je punih 25 godina. Šesdesete i sedamdesete godine su bile mačiji kašalj u potrošnji, u odnosu na ono što je započelo u osamdesetim i nastavilo do danas. Osamdesete su najveći rast. Regan i Gorbačov pripremaju teren za rušenje Berlinskog zida. Devedesete, klintonove, probijaju granice ikad promišljenih vrijednosti. Blagostanje, prvi put u Americi i na tako duge staze. Novaca ko' blata. Velike kuće. Internet. Ovo stoljeće je počelo s terorizmom i nastavilo s kakvim takvim spašavanjem situacije do kraja vlasti Busha 2. I onda opet ponor kao 1930.

Prije je trebalo 25 godina da se oporavi industrija, koliko će sad trebati?

Za moje učenike nema problema! NASDAQ se brzo oporavlja. Web industrija se oporavlja preko noći, ali samo ona inovativna! Jeff Bezos je izdao Kindle 2 i dionice Amazon.com preko noći vratio na prijašnje vrijednosti. Steve Jobs, iako se borio s teškom bolešću, bio je najinventivniji čovijek na svijetu. Njegova linija inovacija iPod, iPhone povezana s GPS mijenja stubakom sve što smo do sad znali i umijeli. Apple dionice idu nebu pod oblake. Google! Što reći o Google nego da je fajter kakvog nismo vidjeli dugo nakon Microsofta. Izbacuje inovaciju za inovacijom. Mene se Wave najviše dojmio, a trebao bi izaći ovih dana. Dionice idu stalno gore! I na kraju Microsoft! Microsoft je najveći primjer kameleona u povijesti industrije. Ako je Google izmislio web 2.0 (sve dam besplatno samo da prodam) kao suprotnost Microsoftovoj naplati proizvoda, onda je Microsoft izmislio taktiku kako preživjeti besplatnu konkurenciju. Izbacuje stotine novih proizvoda godišnje, koristi Web 2.0 za svoj marketing, učenicima i studentima daje sve alate besplatno. Zaposlenici pokreću svoje twittere i facebookove, pišu blogove. Jedini nudi besplatni hosting od 25 Gb za naše datoteke u Cloud computingu (windowslive.com, skydrive). Svoj Windows XP ću zamijeniti s Windows 7.

Što sam naučio iz gornjeg teksta? Naučio sam da će u gospodarstvu preživjeti samo inovativni. Nema više bogatih naftaša, tvorničara, trgovaca. Sad su inovatori bogataši! To nikad do sad nije bio slučaj! Tako je to kad informacija zauzme pozicije nafte. Juče je svijet pokretala nafta, danas ga pokreće informacija. Twitter? Da, da, Twitter!

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Web 2.0 i korporacije

2.11.2009.

Još do juče se raspravljalo o tome hoće li Web 2.0 ikada ući u korporacije. Jedni su tvrdili kako korporativno rukovodstvo nikad neće slušati što kažu zaposlenici, nego će uvijek imati svoj film. Drugi su vjerovali da će korporacije dozvoliti ulazak Web 2.0 u kompaniju. Dozvoliti zaposlenicima da troše korporacijski novac (vrijeme) na Facebook, Blog, Twitter, Flickr, MySpace, YouTube, hej, pa to je nemoguće!

Neću ni spominjati ulaganje Microsofta u Facebook, jer to je bila pogreška Microsofta, pošto je puno bolje ostatviti Facebook u neutralnim vodama, nego ga svojatati. Jer, tko će vjerovati pohvalama koje dolaze iz vlastitog dvorišta.

Spomenut ću ovo. Pogledajte početnu stranicu web site korporacije Microsoft: http://www.microsoft.com/en/us/default.aspx. Na njoj se promovira jedan proizvod Windows 7. Promotori smo svi mi sa svojim društvom na Twitteru, Facebooku, YouTubeu, Blogu, Flickeru. Napisao sam na moj Twitter tekst u kojem spominjem Windows 7 i taj moj "tweet" se nakon pola sata izlistao na ovoj korporacijskoj stranici: http://www.microsoft.com/windows/social/. Microsoft je rekao svojim zaposlenicima: otvorite svoje račune na svim socijalnim mrežama i pišite o Microsoftovim proizvodima. Microsoftovi proizvodi su i bez sluzbenih govornika, tema naših razgovora.

Marketarima je preostalo samo spojiti se na te naše Web 2.0 brbljaonice, napraviti kanal prema svom siteu, filtrirati postove po ključnoj riječi Windows 7 i moderirati. Sve tekstove pregledavaju ljudi i propuštaju samo one koje oni žele. Microsoft i objašnjava razloge zašto su se odlučili za moderiranje. "Naš site je obiteljski site, pa ne možemo dozvoliti neprimjerenim izrazima pojavljivanje. Zatim, radimo i kategorizaciju tekstova, a to mogu samo ljudi za sad napraviti."

Kako bismo nazvali ovaj marketing? Glas naroda na našoj Home Page? Od usta do usta na našoj početnoj stranici? Korporacijski "Social Media Marketing".

Ne samo da je dozvoljeno zaposlenicima u korporacijama prebirati po Facebooku i Twitteru, nego mu je preko noći to ušlo i u opis radnog mjesta. Ni oni poput mene, prvi preuzimači, nikad nisu ni mogli zamisliti da će Facebook biti glavni sadržaj na Home Page Microsoft.com, a da će njegovim inženjerima jedini posao biti pisanje po "tuđim zidovima".

Ali postoji i pogled s druge strane. Imaju i Facebookovci i Twitteraši svoju računicu. Tijekom 24 sata nakon mog spomena riječi "Windows 7" na mom twitteru http://www.twitter.com/ivicakartelo u mom emailu se pojavilo 8 followera, koliko nisam dobio u zadnjih 2 mjeseca.

To je Web 2.0! Svi se promoviraju besplatno! Autor bloga piše blog radi osobne promidžbe. Komentator piše komentar radi osobne promidžbe! A korporacija to sve samo spoji na svoj korporativni site! Tako se i moj tekst našao na prvoj stranici velikog Microsofta. Sutra će to biti Time, New York Times, Wall Street Journal, Slobodna Dalmacija, Jutarnji, Večernji...

Još niste otvorili svoj Twitter?

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

You take delight in vexing me

30.10.2009.

Nook je čitač e-knjiga, najpoznatijeg lanca tradicionalnih knjižara u USA, Barnes and Noble. . Otiđete li na url www.bn.com, na udarnom mjestu vas čeka velika slika Nooka i mala poruka "Više od milijun naslova. Skinite bežično u sekundi." Skinuo sam besplatni software nook i besplatno dobio nekoliko e-knjiga među kojima i MW džepni e-riječnik. Stvarno, sve sam to dobio bežično u sekundi.

Otvorio sam knjigu po kojoj je snimljena izvanredna TV novela s izvanrednom ekipom glumaca, Pride and Prejudice u lijevom prozoru, a u desnom prozoru sam otvorio MW rječnik. Knjiga počinje onim nezaboravnim dijalogom bračnog para Bennet. Uh, što je dobro to uvijek i uvijek, iznova i iznova čitati. Ne razumijem rečenicu: You take delight in vexing me. Riječ vexing, ne znam što znači. Pogledam desno u riječnik: nervirati. Riječ delight znači: uživati. Ma trebao sam to otkriti i bez rječnika, mislim se, sad kad sam otkrio kako engleska gospođa kaže svom suprugu "Ti uživaš mene nervirati."

Hoću li sad nastaviti pisati o Nooku ili o učenju engleskog jezika. O jednom i drugom. Najprije o jednom. Neka to bude nekoliko rečenica o učenju stranog jezika. Jasno, najbolje je provesti neko vrijeme u državi čiji jezik učimo. To nam nije uvijek zgodno, pogotovo ako imamo obitelj koju treba podizati. Što nedostaje dijalogu Bennetovih s našeg ekrana, za nula kuna? Ništa.

A sad o Nooku. Znači li išta "nook" na engleskom? Ja sam to uzeo kao skraćenicu od notebook. Pogledat ću u riječnik: inside corner; private place. Aha, tu smo. Dobro zvuči, a usput i asocira na ono najljepše kod druženja s knjigom: vi i knjiga sami na mjestu koje vama najviše odgovara. Ovih dana to može biti čak i jedna od ušuškanih morskih uvala, ili ličkih podkamena okrenutih jugu. U vremenu bežičnosti i online e-knjiga, ili žičnosti i off-line e-knjiga, slobodni smo kao ptice, pa se i pojam "inside corner" mijenja. Nije to više kutak unutar četri zida, već kutak u našoj duši. Neki moji online učenici uče u svom omiljenom kafiću, na primjer.

Proučavam amazonov Kindle i BN-ov Nook. Jednog ću od njih kupiti. Ljudi imaju potrebu se odmah izjasniti pa reći: ja volim više papirnate knjige. Ja se neću praviti neka iznimka, pa reći da ne spadam u takve. Jer, ja i papirnate knjige smo ljubav vječna. To me ne smeta da budem jako znatiželjan kakav je osjećaj imati uza se pristup milijunima knjiga. U bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu posegnuti za bilo kojom knjigom, što više u trenu doći do omiljenog "bookmarka" u nekoj od njih i pročitati prijateljima izvadak koji želite podijeliti s njima. A tko nam brani s prijateljima dokučiti duh stranog jezika u rečenici koju je gospođa Bennet izgovorila svom suprugu: You take delight in vexing me.

Smiješim se! Evo čemu. Mog prijatelja Jožu, kao dječaka, dojmilo se ovo u western filmovima. Lijepa kuća, dolaze gosti, a domaćin kaže služavki: "Odvedite ih u kućnu biblioteku dok se ja spremim". Imati u kući sobu-biblioteku!!! Hej ljudi, ima li većeg bogatstva?! Smiješim se jer zamišljam Jožu kako dovikuje svom gostu: "Ivek, zemi si Nooka dok se ja spustim."

Tko bi to ikad pomislio, da ćemo svi imati biblioteku s milijunima knjiga na dlanu!

Budite prvi koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Hrvatska i Norveška

5. 10. 2009.

Usporedne podatke za Norvešku i Hrvatsku možete vidjeti ovdje. U BND su osam puta bolji od nas! Tako je na makroekonomskom polju. Na mikroekonomskoj razini razlike mogu skočiti do neba! Ovo je priča o strategiji i trenutku kad se ista donosi i vrlo lako je zamisliti sudionike priče u zamjenjenim ulogama.

A sudionici priče su skola Refsnes Data (www.w3schools.com) u Norveškoj i škola Kartelo (www.e92.hr) u Hrvatskoj.

Ivica Kartelo je 1996. godine napravio prvi web site svoje škole www.e92.hr. Glavna misija sitea je bila širenje brenda tim putem te mogućnost uzimanja online predračuna za naše papirnate knjige i tečajeve. Imali smo i nešto besplatno: Internet rječnik. Čak sam pomislio dozvoliti svima da pune taj rječnik, što bi bio pun pogodak, jer bi danas ja bio vlasnik Wikipedie, ali sam na žalost još brže odustao od te ideje. Tko je lud da puni moj Internet rječnik, mislio sam tad.

Četri godine kasnije, gospodin Refsnes u Norveškoj pravi svoj web site www.w3schools.com. Sadržaj piše na engleskom, a ne na materinjem norveškom jeziku, i nudi taj sadržaj potpuno besplatno!!!

Danas, gospodin Refsnes ima prihod pola milijuna eura, a ja 100 puta manji prihod od njega! Istih smo godina starosti, isti fakultet smo završili, prva smo iskustva stijecali u istim industrijama i odabrali smo isti put: živjeti od svog web site i sadržaja o ICT. Razlikovali smo se samo u te dvije sitnice: odabranom jeziku za taj sadržaj i u cijeni. On je odabrao ne materinji jezik, engleski, i cijenu "besplatno". Ja sam odabrao materinji jezik i cijenu u kunama!

Ne znam što ćete vi sve izvući za sebe poučno iz ove priče, ali ne propustite i onaj detalj da sam ja bio 4 godine u prednosti ispred gospodina Refsnesa. Ta prednost se kasnije okrenula protiv mene. I Google je zadnji izišao na Internet, ali je strahovito potukao sve svoje prethodnike.

Zato nikad ne recite da je kasno. Još niste na Internetu? Mislite da je kasno za vas? Pročitajte još jednom gornju priču. Gradite svoju firmu na Internetu i ne bojte se onih prije vas. Bojte se onih koji se još rodili nisu!

===============

Komentar: Norveška je bila posslije 1945 najsiromašnija zemlja Europe. No imali su vodu za Hidrocentrale i poslije se pronašla nafta i plin u moru. Ali najvažnije je da se oni i danas ponašaju kao da su siromašni. Moj sin prica tamo su i dalje stari automobili na cestama , ima prosjaka na ulicama, i nisu imali 3 rata u zadnjih 100 godina. Dakle , kao narod , i zemlja jako se razlikuju od naših prilika u proteklom periodu. Oni ne žele ici u Europu jer ce im ona zabraniti loviti kitove i ribu. Engleski se kod njih odavno uci od prvoškolski dana dok kod nas je to bilo lošije. Ja sam htio uvesti u moju tvornicu ucenje engleskog pa mi je na radnickom savjetu receno da je ucenje engleskog jezika privatna stvar. Mnogo toga ima razlicito u ta dva sustava života pa se ne mogu niti zato usporedivati. Bog Joža

Komentar: Profesore, nazirem li ja to Lirsku notu u Vama!? Da, zaista je fascinantno koliko nam neka odluka može utjecati na daljni tijek života, naš, naše obitelji, cak i zemlje u kojoj živimo. Svakim trenutkom odredujemo si buducnost. A svaki naš sadašnji trenutak rezultat je naše odluke iz prethodnog trenutka. I svaka naša odluka je ustvari ispravna jer smo uvijek uvjereni da odabiremo najbolje, a da znamo da postoji i bolje, naravno da bismo to odabrali. A i na koncu, vrlo je relativno što je ustvari "dobro", što je "bolje". Vrlo relativno i vrlo individualno. Npr. da ste Vi profesore vlasnik Wikipedie, gdje bi sada ja piskarala i bili postojao jedan Park? Eto, s razlogom ste dakle taj posao prepustili drugome. A što se tice onih koji znaju više a nisu se još ni rodili...: Kad pogledam oko sebe vidim starije koji znaju mnogo više od mene, nikada cini se, necu ih stici. Vidim mlade koji opet znaju mnogo više od mene, njih ni ne pokušavam stizati. Vidim mnogo, mnogo mlade od mene koji još ne znaju više od mene, ali me susitžu brzinom svjetlosti. No to u meni ne izaziva strah, vec više radost - ne smatram da ce mi štetiti svojim znanjem, nadam se uciti i nauciti od njih. Možda...ne možda vec sigurno nikad necu znati baš toliko kao oni, ali zar moram? Ne moramo svi znati sve, ali morali bi svi znati znanje zajedno, morali bi svi djeliti što znamo. Oprostiti ako sam malo skrenula s teme, ..iskomentirala Norvežane, ne spomenuvši ih... Pozdrav!

Budite treći koji će komentirati ovaj "tekst"

Arhiva 4 Arhiva 3 Arhiva 2 Arhiva 1 Arhiva 0

Kartelo ukupna ponuda Knjige CD-knjige Download knjige Zanimanja Online tečajevi E-learning CD-ROM MCP pomoć E-knjižnica Multimedija Ekran početnice Klub e-učenja Online učenje stranih jezika Ljetni e-seminari Suveniri Video učenje Za srednjoškolce Konzultacije Rječnik Interneta Donacije Web aplikacije Repeticije


Kartelo  
  • E-trgovina | Moj razred | Zanimanja | Pišite nam | Prijavnica  
  • O nama

  • © 1996 - 2017 Kartelo - ustanova za obrazovanje u području informatike i stranih jezika
    rss